Osim što je bio izvanredan književnik, Josip Muselimović bio je i čovjek koji je živio prema visokim moralnim načelima. Njegova ostavština nastavit će živjeti kroz njegova djela, ali i kroz sjećanja svih koji su ga poznavali. O Josipu su još za života, o njegovu stvaralaštvu, njegovim knjigama i dramama, napisane stranice i stranice, piše Večernji list.
“Moj prijatelju, mene više nema. Al’ nisam samo zemlja, samo trava. Jer knjiga ta, što držiš je u ruci, samo je dio mene koji spava. I tko je čita – u život me budi. Probudi me i bit ću tvoja java”.
Stihovima Dobriše Cesarića počela je u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače komemoracija Josipu Muselimoviću, istaknutom pravniku, odvjetniku, književniku, zagovorniku prava, pravde i mira, redovitom akademiku Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH, dugogodišnjem predsjedniku Ogranka Matice hrvatske u Mostaru te kolumnistu Večernjega lista BiH.
Muselimović, kao ugledni književnik, akademik i pravnik, ostavio je neizbrisiv trag u kulturnom i intelektualnom životu Bosne i Hercegovine, a njegova iznenadna smrt izazvala je duboku tugu među članovima obitelji, kolegama, prijateljima i poštovateljima koji su se u velikom broju okupili na komemoraciji kako bi mu odali posljednju počast.
Među govornicima je bio i predsjednik Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH akademik Mladen Bevanda, koji je kazao kako je o Josipu pisao i govorio u različitim prigodama, ali nije mogao ni pomisliti da će doživjeti ovakvu tužnu zadaću.
Akademik Bevanda posebno je naglasio kako je pokojni akademik Muselimović “zaista gradio mostove među ljudima i narodima”, ističući njegovu posvećenost pacifizmu i filozofiji Gandhija. “Vjerovao je u mirno prevladavanje nesporazuma, konflikata, sukoba. Kulturom i vlastitim životom svjedočio je i pozivao na stvaranje povjerenja, vladavinu prava, na međusobno uvažavanje i priznavanje različitosti. Svojom ljudskošću, razboritošću, šarmom, osmijehom, duhom i duhovitošću unosio je i stvarao ugodno ozračje. Kao rijetko tko od suvremenika, bio je rado primljen i dobrodošao u sve sredine Bosne i Hercegovine”, rekao je akademik Bevanda.
Govoreći o Muselimovićevu karakteru i životnim navikama, Bevanda se prisjetio njegove predanosti radu, ali i njegova karakterističnog optimizma: “Na pitanje kako si danas, odgovarao je svaki put: ‘Zdrav kao ptica’. Držao se misli svog poštovatelja koji napisa: ‘Beskorisno je u starosti produljiti život. Mladost treba produljivati’. U osamdesetoj godini, koju je svečano obilježio početkom prosinca prošle godine, Josip je zračio vitalnošću i optimizmom. Bio je uistinu sretan, zadovoljan, ispunjen.”
Kao jedan od osnivača Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH, Muselimović je dao neizmjeran doprinos njezinu radu i razvoju. Bio je član Akademije od 2014. godine, obnašao dužnost glavnog tajnika u dva mandata, a smrt ga je zatekla na mjestu predsjednika Skupštine Akademije. Njegova strast prema pisanju i publicistici vidjela se i u suradnji s Večernjim listom, gdje je godinama objavljivao kolumne koje su poslije pretočene u knjige.
Osim što je bio izvanredan književnik, Josip Muselimović bio je i čovjek koji je živio prema visokim moralnim načelima. Njegova ostavština nastavit će živjeti kroz njegova djela, ali i kroz sjećanja svih koji su ga poznavali. “O Josipu su još za života, o njegovu stvaralaštvu, njegovim knjigama i dramama, napisane stranice i stranice. Izrekli su pohvalne prosudbe i ocjene književnici, znanstvenici, kritičari. Svojim djelima i sam je o sebi za života podigao spomenik”, napomenuo je akademik Bevanda. Zaključujući, istaknuo je da smrt nije kraj, citirajući Maka Dizdara: “Smrću je samo obasjana staza uspomena od gnijezda do zvijezda.”
Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH akademik Dragan Čović istaknuo je kako je broj govornika koji su željeli odati počast Josipu Muselimoviću najbolji pokazatelj ispunjenosti njegova života. “Kažu da onaj tko se veseli životu uvijek odlazi prerano. Ali opet, onaj tko vjeruje, odlazi kada ga pozovu. I ma koliko god da je čudno, čini mi se da su u slučaju našeg Josipa Muselimovića ova dva stajališta o životu pomirljiva kao takva”, kazao je Čović.
Posebno je naglasio Josipovu svestranost – bio je pravnik, odvjetnik, književnik, čovjek jasnih stavova i ponosan na ono što je zastupao. Muselimović je kroz svoj rad nastojao oblikovati kulturnu scenu, a posebno se isticao svojim zapisima, koje će, prema Čovićevim riječima, još dugo izučavati buduće generacije. “I kada je Josipovo pero nježno klizilo svjedočeći vrijednosti života u brojnim njegovim zapisima, u tragu je ostavljao iznimnu jasnoću i oštrinu koju ćemo još dugo iznova izučavati čitajući i analizirajući njegovu bogatu ostavštinu”.
Prisjećajući se zajedničkih trenutaka, Čović je evocirao slike brojnih putovanja u ranim jutarnjim satima prema Sarajevu, dugih rasprava i Josipove neumorne potrage za odgovorima. “Iako smo godinama tako odlazili i vraćali se, Josip je svaki put nakon rasprave imao samo jedno pitanje: ‘Što je njima? Pa zašto?’ A onda je to isto predočio u svoja djela koja ste mogli čitati. ‘Poštovani. Zašto?’”
Muselimovićeva ostavština vidljiva je i kroz brojne projekte koje je osmislio i podržavao, poput Mostarskog proljeća i Dana Matice hrvatske. “Kroz njih je Josip osmišljao parkove za naše nobelovce, naše pjesnike i našu kraljicu Katarinu… Stvaralački željan, a opet ispunjen i ostvaren kroz svoje životno putovanje, naš je Josip prepoznat i izdvojen u mnoštvu najviših časti kojima su ga obasipali. I koliko god mi Josipa izdizali i davali mu čast, to je mnogo manje od onoga koliko nas je on sve zajedno zadužio”, rekao je Čović. Na kraju je naglasio kako je Josip Muselimović ostavio neizbrisiv trag, ne samo kao intelektualac i stvaratelj već i kao čovjek velikog srca, koji je znao spajati ljude i ideje, ostavljajući za sobom nasljeđe koje će trajno živjeti.
Ostavština neće biti zaboravljena
Akademik Muselimović bio je jedan od utemeljitelja i obnovitelja rada Matice hrvatske u Mostaru te utemeljitelj međunarodne manifestacije “Mostarsko proljeće – Dani Matice hrvatske”. Bio je i počasni predsjednik Matice hrvatske Mostar. O njegovu neumornom radu u Matici svjedočila je i predsjednica Matice hrvatske Mostar akademkinja Ljerka Ostojić. “Zemlja je smrtnim sjemenom posijana. Smrću je samo obasjana staza uspona od gnijezda do zvijezda”, kazala je Ostojić citirajući Maka Dizdara, pjesnika kojeg je Josip iznimno cijenio. “Josip je svoj život posvetio humanizmu, kulturi i umjetnosti. Uspio si, Josipe. Učinio si toliko dobra svima da si ostavio ogroman trag”, kazala je. Podsjetila je kako je Josip Muselimović još 1970. godine postao član Matice hrvatske, a poslije je 16 godina bio predsjednik mostarskog Ogranka. Zahvaljujući njegovu angažmanu, Matica hrvatska Mostar postala je organizator prestižne međunarodne manifestacije “Mostarsko proljeće”, za koju su izrečene brojne pohvale uglednika i umjetnika iz regije.
“Za svoj neumorni rad Josip Muselimović je od Matice hrvatske primio visoko priznanje – Zlatnu plaketu. Posebno su snažne bile riječi tadašnjeg predsjednika Matice hrvatske Igora Zidića: ‘Pravda je spora, ali i dostižna. Tako da uz uvažavanje te činjenice ističem radost i osobnu sreću, kao i odobravanje svih Matičinih ogranaka po svijetu, što ova povelja ide u ruke Josipa Muselimovića i Matice hrvatske Mostar, koji su, djelujući u uvjetima u kakvima bi se mnogi naši ogranci ugasili, uspjeli stvoriti najrespektabilniji Matičin festival. Takvoga nikad nije uspjela napraviti ni glavna Matičina organizacija u Zagrebu, niti ijedna druga u svijetu’.”
Osim Zlatne plakete, Matica hrvatska je Muselimoviću dodijelila i najveće odličje “Janko Drašković” na glavnoj skupštini u listopadu 2023. godine. Njegova ostavština neće biti zaboravljena, istaknula je Ostojić. “Mi u Matici hrvatskoj Mostar nikada nećemo zaboraviti čovjeka koji nam je ostavio toliko toga – našu Maticu i naše Mostarsko proljeće. Prenio je na nas plamen koji ćemo vječno čuvati i prenositi dalje. Neka nas njegov život i nasljeđe nadahnu da budemo još bolji i da gradimo budućnost istom strašću i posvećenošću kakvu je Josip imao. Dragi Josipe, zauvijek ćeš biti dio nas, baš kao što smo i mi bili dio cijeloga tvoga bića”, rekla je akademkinja Ostojić.
Predanost Josipa Muselimovića pravnoj znanosti, pravdi i zajedništvu prepoznata je kroz brojna priznanja i odlikovanja, među kojima se ističu Zlatna povelja Večernjeg lista za životno djelo (2023.), Zlatna plaketa Hrvatske akademije za znanost i umjetnost (2024.), kao i nagrade Sportskog saveza Mostara, Centra za mir te Sveučilišta u Mostaru. U pravu je ostavio neizbrisiv trag obnašajući dužnost predsjednika Odvjetničke komore Federacije BiH (2004. – 2008.), a njegova stručnost prepoznata je i kroz Zlatne plakete odvjetničkih komora u BiH, Hrvatskoj, Vojvodini, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Jednom prilikom, u razgovoru s novinarima, upitan što smatra ključnim za uspješnog odvjetnika, odgovorio je: “Solidno opće obrazovanje, izvanrednu pravnu edukaciju, predanost radu i uredan život. To su osnovne pretpostavke za ozbiljnu odvjetničku karijeru”.
Uime Odvjetničke komore Federacije BiH, odvjetnik Džemil Sabrihafizović istaknuo je kako je Josip Muselimović cijeli svoj profesionalni vijek posvetio odvjetništvu. “Bio je vrhunski pravnik, beskompromisan u borbi za pravdu, ali istodobno čovjek velike mudrosti i iznimne širine. Bio je čovjek koji je živio iznad podjela, zagovornik zajedništva i ravnopravnosti svih naroda i građana. Njegovo opredjeljenje za ideju Bosne i Hercegovine kao zemlje u kojoj svi imaju jednaka prava, u kojoj različitosti nisu prepreka, nego bogatstvo, bilo je duboko utkano u svaki njegov razgovor, u svaku njegovu misao i djelovanje. Njegova otvorenost, širina duha i sposobnost da razumije i pomiri ljude bile su osobine koje su ga činile posebnim”, rekao je Sabrihafizović.
Kako je dodao, u vremenima kada su podjele bivale izraženije od onoga što nas povezuje, Josip je ostao dosljedan ideji dijaloga, međusobnog uvažavanja i borbe za pravdu koja je iznad etničkih i bilo kojih drugih granica. “Ono što ćemo posebno pamtiti nije samo njegova impozantna biografija, već vrline koje ga čine čovjekom vrijednim poštovanja. Josip je bio iznimno ugodan i zanimljiv sugovornik, pažljiv slušatelj uvijek spreman svojim riječima ohrabriti po savjetu. Njegova toplina, duhovitost i nenametljiva mudrost činili su da se u njegovu društvu osjećamo bolje, bogatije, ispunjenije. Njegovim odlaskom ostaje velika praznina koja će biti osjetna, ne samo u odvjetničkoj zajednici i u pravnoj struci nego i na kulturnom i društvenom planu i šire”, kazao je Sabrihafizović. Među mnogima koji su mu uputili posljednje riječi istaknuo se govor Martina Raguza, doajena bh. odvjetništva i Josipova dugogodišnjeg prijatelja. “Ovo je tužan i bolan, ali veličanstven skup u kojem zajedno ispraćamo mog i vašeg dragog prijatelja na vječni počinak. Ja sam u svojoj šezdesetogodišnjoj odvjetničkoj karijeri održao brojne govore, ali će mi ovaj današnji oproštajni govor biti najteži, najbolniji, jer sam svjestan da nakon ovog trenutka nikada više neću vidjeti nasmijano i drago lice svog najboljeg prijatelja, niti čuti njegove tople i mudre riječi”, rekao je Raguz, istaknuvši kako je Josipov odlazak ostavio prazninu koju će biti nemoguće nadomjestiti.
Njihovo prijateljstvo trajalo je više od pola stoljeća. “Jedna narodna mudrost kaže da je lako među ljudima uspostaviti prijateljstvo, ali ga je teško održati. Naše prijateljstvo, uspostavljeno prije 55 godina, ostalo je neraskidivo do Josipova odlaska. Bilo je čvrsto i iskreno, tvrdo poput hercegovačkog kamena kojeg je Josip tako rado opisivao u svojim djelima”, kazao je Raguz. O Josipu Muselimoviću ne govore samo riječi njegovih prijatelja i kolega već i njegova djela. “Za života je postao legenda, a kao legenda nas je i napustio, otišavši u, nadam se, bolji i pravedniji svijet”, zaključio je Raguz kazavši kako je odlazak Josipa Muselimovića veliki gubitak ne samo za njegovu obitelj i prijatelje već i za cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Posljednji ispraćaj i pokop akademika Josipa Muselimovića održani su danas na rimokatoličkom groblju “Masline”, gdje su mu posljednju počast odali obitelj, prijatelji, kolege i poštovatelji. Njegov izniman rad, nepokolebljivi moralni integritet i neizbrisivo nasljeđe ostat će trajno urezani u sjećanje svih koji su ga poznavali i cijenili. •