Glazbeno- scenska legenda: Krunidba kralja Tomislava
Nositelj projekta:
Vijeće Matice hrvatske u Bosni i Hercegovini
Visoki pokrovitelji:
Predsjednik Hrvatskog sabora
Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine
Pokrovitelji:
Federalno ministarstvo kulture i sporta
Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske
Vlada Hercegbosanske županije
Općina Tomislavgrad
Izvršni producent:
Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru
Koproducenti:
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
Simfonijski orkestar Mostar
Partner projekta:
Kulturno-informativni centar Tomislavgrad
Skladatelj:
Darko Domitrović
Libretist:
Miro Gavran
Autor aranžmana:
Igor Tatarević
Redatelj:
Robert Raponja
Zbor Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru
Simfonijski orkestar Mostar
Dirigent:
Igor Tatarević
Solisti:
Josipa Bilić, Roko Radovan, Siniša Štork (HNK Zagreb)
Naratori (HNK Mostar):
Mirela Kordić, Ivo Krešić, Nikolina Marić, Robert Pehar
Kostimografkinja
Jasmina Pacek
Scenski pokret
Sanela Janković
Praizvedba:
Bazilika sv. Nikole Tavelića, Tomislavgrad, 28. lipnja 2025. godine, 20:30
Kralj Tomislav simbol je hrvatskog identiteta i nacionalne svijesti
dr. sc. Damir Zorić, predsjednik Vijeća Matice hrvatske u Bosni i Hercegovini
U posljednjoj četvrtini XIX. i prvim desetljećima XX. stoljeća hrvatski su historiografi Ivan Kukuljević Sakcinski, Franjo Rački, Vjekoslav Klaić, Rudolf Horvat i niz drugih, temeljem pojedinih navoda u povijesnim izvorima, zaključili kako je knez Tomislav 925. godine okrunjen na Duvanjskom polju kao prvi hrvatski kralj. Drži se da je Tomislav bio iz roda Trpimirovića te da je, kao knez Primorske Hrvatske, iskoristio svoju veliku vojnu silu na kopnu i na moru, o kojoj svjedoči bizantski car Konstantin Porfirogenet u djelu De administrando imperio (O upravljanju Carstvom). Tomislav je odbio napade Mađara i Bugara, proširio svoju vlast do Drave i Bosne te je 925. godine okrunjen kao prvi hrvatski kralj.
U kasnijoj hrvatskoj historiografiji, međutim, pojavila su se kritička osporavanja nekih ranijih tvrdnji o kralju Tomislavu, koja se uglavnom svode na osporavanje Duvanjskog polja kao mjesta njegove krunidbe. Tako, primjerice, Ferdo Šišić, a potom i Lovre Katić i Miho Barada, nisu dovodili u pitanje Tomislavovo uzimanje kraljevskoga naslova, nego su nepouzdanim držali navod o krunidbi na Duvanjskom polju te neka tumačenja unutarnjih crkvenih odnosa. Nada Klaić i drugi znanstvenici svojedobno su raspravljali o vjerodostojnosti navoda i tumačenjima povijesnih izvora, a te rasprave traju i danas. Ipak, nitko ozbiljan ne osporava povijesni lik, odnosno postojanje kralja Tomislava. Među ostalim, izvori Tomislava spominju najprije kao kneza, a potom u dva navrata kao kralja Hrvata. Tako se u kronici Historia Salonitana Tome Arhiđakona navodi kako je 914. godine Tomislav bio dux, odnosno knez, ali se u zaključcima splitskog crkvenog sabora 925. godine spominje consulatu peragente in provincia Croatorum et Dalmatiarum finibus Tomisclao rege, odnosno da u pokrajini Hrvata i granicama Dalmacije vlada kralj Tomislav. Papa Ivan X. pak u svom pismu navodi Tomisclao, regi Croatorum, odnosno Tomislav, kralja Hrvata.
Iz historiografskih djela o prvome hrvatskom kralju Tomislavu temu i motiv preuzimaju i brojni hrvatski umjetnici, osobito književnici i likovni umjetnici. U liku kralja Tomislava i njegovoj vladavini snažnom državom, Hrvati vide idealan nacionalni i državotvorni uzor. U vremenima tuđinske vlasti i neslobode, spomen na prvoga hrvatskog kralja i slobodnu, snažnu državu postao je čvrst oslonac nacionalnoga identiteta i političkih težnji Hrvata.
Uz povjesničare, o kralju Tomislavu književna djela pišu Franjo Marković, Stjepan Miletić, Velimir Deželić, Nikola Kordić, Josip Banovac, Zdenka Smrekar, Vladimir Nazor, Milutin Majer i drugi. Tomislava prikazuju i brojni likovni umjetnici: Oton Iveković, Celestin Medović, Ljubo Babić, Robert Frangeš Mihanović, Ivo Kerdić, Kristian Kreković, Josip Horvat Međimurec i drugi. Davor Bobić skladao je oratorij „Kralj Tomislav“ (tekst Boro Pavlović), koji je pod ravnanjem Ive Lipanovića, uz zbor i orkestar Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, prvi put izveden 1997. godine u Bazilici sv. Nikole Tavelića u Tomislavgradu.
U naše vrijeme o kralju Tomislavu snimljen je dokumentarno-igrani film autora Dražena Klarića, za koji je glazbu napisao Matej Meštrović. O Tomislavu danas pjevaju i neki estradni izvođači.
Osobit zamah, može se reći, kultu kralja Tomislava pridonijela je svenarodna proslava 1000. godišnjice Tomislavove krunidbe 1925. godine. Proslave su se održavale diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine te u drugim krajevima nastanjenim Hrvatima. Zapamćeno je kako se proslava u Sarajevu odvijala puna tri dana. Postavljene su stotine spomen-ploča i drugih obilježja velike obljetnice, mnoga očuvana do danas. Potrebu obilježavanja tisućugodišnjice kralja Tomislava kao prvi zagovarao je i najavljivao, još na samom koncu XIX. stoljeća, mostarski pravaški list Osvit. Pozive su već u siječnju 1900. godine nastavili zagrebački listovi Vijenac, Hrvatsko pravo i Obzor.
Družba Braća hrvatskoga zmaja, Emilij Laszowski i Velimir Deželić, 1906. pozvali su na pripreme za obilježavanje i proslavu velike obljetnice. Diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, godine 1925. održane su razne manje ili veće proslave. No, politička uplitanja, previranja i nedaće u državi stvorenoj nakon Prvoga svjetskog rata onemogućile su ostvarenje najvećih spomeničkih poduhvata u čast kralja Tomislava, planiranih u 1925. godini. Zagrebački spomenik konjanika kralja Tomislava, danas na istoimenom trgu, što ga je oblikovao Robert Frangeš Mihanović, postavljen je tek 1947. godine – i to kao prije kao zamjena za neposredno prije uklonjeni spomenik banu Josipu Jelačiću, a ne kao izraz hrvatske narodne samosvijesti.
Zavjetna spomen-bazilika, čiju je gradnju potaknuo i vodio duvanjski nadžupnik fra Mijo Čujić, a projektirao arhitekt Stjepan Podhorski, dovršena je tek 1940. godine, ali je 1945. teško oštećena. Obnovljena je 1957. godine.
Nakon ostvarenja državne samostalnosti dovršen je spomenik na sokolskoj mogili u Maksimiru, a podignuti su i spomenici u Čapljini i Tomislavgradu.
Na prijedlog Družbe Braća hrvatskoga zmaja i Matice hrvatske, Hrvatski je sabor jednoglasno proglasio 2025. godinom obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva. Tijekom cijele godine održavaju se brojna događanja. Jedan od posebno značajnih događaja jest i glazbeno-scenska legenda o krunidbi kralja Tomislava, koju je skladao Darko Domitrović na tekst Mire Gavrana, u režiji Roberta Raponje i pod dirigentskom palicom Igora Tatarevića, a u izvedbi zbora i naratora HNK Mostar, uz soliste HNK Zagreb i Simfonijski orkestar Mostar. Praizvedba u Bazilici sv. Nikole Tavelića u Tomislavgradu, 28. lipnja 2025. godine, pod pokroviteljstvom je Hrvatskoga sabora i Hrvatskoga narodnog sabora Bosne i Hercegovine, a nositelj projekta je Vijeće Matice hrvatske u Bosni i Hercegovini.
Uprizorenje je zamišljeno kao središnja proslava 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva u Bosni i Hercegovini. Ovaj umjetnički projekt nije ni dokumentarni film ni povijesna rasprava, već se više oslanja na narodnu predaju prema kojoj je Duvanjsko polje mjesto Tomislavove krunidbe, a manje na povijesne izvore i historiografiju. Pričom se afirmiraju temeljne životne vrijednosti – sloboda i domoljublje – kojima su Hrvati stoljećima bili privrženi i, što je najvažnije – i dalje ih žele živjeti.
Glazbom u čast kralja Tomislava: poruka mira kroz glazbeno-scensku legendu
Darko Domitrović, skladatelj
Krunidba kralja Tomislava zasigurno je jedan od značajnijih trenutaka u hrvatskoj povijesti. Na prijedlog dragog prijatelja Mire Gavrana, s kojim sam uspješno surađivao na mjuziklu Byron — izvođenom u Kazalištu Komedija i nagrađenom Nagradom hrvatskog glumišta — upustio sam se u još jednu glazbenu avanturu: skladanje glazbe za projekt Krunidba kralja Tomislava.
Kao suprotnost današnjem turbulentnom vremenu i ratnim previranjima na globalnoj razini, odlučili smo libretom i glazbom poslati pozitivnu, optimističnu poruku mira — jer mir je nužno i jedino održivo rješenje svih sukoba. Djelo je skladano na hrvatskom i latinskom jeziku, u formi oratorija ili kantate. Međutim, kako je redatelj Robert Raponja pridonio brojnim svježim i originalnim idejama za scensko oblikovanje, odlučio sam ovu formu nazvati glazbeno-scenskom legendom.
Budući da u vrijeme kralja Tomislava zapisana glazba nije postojala, nisam se mogao osloniti na povijesne ili folklorne motive. Ovo djelo jedno je od mogućih poslijeratnih tumačenja hrvatske povijesti — priča o narodu koji, nakon silnih borbi i ratova, konačno pokušava izgraditi domovinu i identitet u mirnodopsko doba.
U dvanaest glazbenih brojeva, djelo se razvija kroz sljedeće točke: oplakivanje poginulih, svečana uvertira, posveta Libera me Domine herojima, Sjetva, Pismo Papi, molitva Ave Maria, instrumental Pastorala, ljubavni duet Jelene i Tomislava, Žetva, Papin odgovor o proglašenju Tomislava kraljem, vjera Lux aeterna u svijetlu budućnost, te sam čin krunidbe.
Uz narod (zbor), sudjeluju i tri solista — Biskup, Jelena i Tomislav — te naratori koji vode publiku kroz radnju.
Uz majstorsku orkestraciju maestra Igora Tatarevića i predanu suradnju cijelog producentskog tima, vjerujem kako će moja glazba dobiti novu dimenziju.
Velika mi je čast i zadovoljstvo biti dijelom ove povijesne svečanosti u povodu obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva. Nadam se da će i glazbenici i publika uživati u izvedbi jednako koliko sam i ja uživao u procesu skladanja.
O projektu „Glazbeno-scenska legenda ‘Krunidba kralja Tomislava’“
Miro Gavran, libretist
Prvi kralj u Hrvata stoljećima je bio napresušnim nadahnućem brojnim slikarima, književnicima, glazbenicima i kiparima. Budući da se prema narodnoj predaji njegova krunidba odvila na Duvanjskom polju, književnik Miro Gavran i kompozitor Darko Domitrović radnju svoga oratorija situirali su baš u taj prostor, a praizvedba je zakazana za 28. lipnja u Tomislavgradu, kao središnji kulturni događaj kojim Hrvati u Bosni i Hercegovini obilježavaju 1100. obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva. U libretu je Gavran na umjetnički uvjerljiv način ispričao priču o dobrom knezu Tomislavu koji je obranio svoj narod od moćnih neprijatelja. Radnja otpočinje u trenutku kada su velike bitke iza Hrvata i njihova kneza koji uživa poštovanje u svoga naroda. Priča slavi mir kao najviše životno postignuće koje počiva na žrtvi hrabrih ratnika, oplakuju se mrtvi, ali se s nadom gleda na budućnost koja je pred narodom koji je obranio svoju slobodu, afirmiraju se ljubav, sloga, obitelj i domoljublje. Krunidbom Tomislava za kralja jedan mali europski narod potvrđuje svoju snagu i izlazi na međunarodnu pozornicu kao respektabilni subjekt koji od toga trenutka svoju sudbinu drži u svojim rukama.
Kompozitor Domitrović je Gavranovu priču zaogrnuo uzvišenom glazbom koja nas vodi prema sferama iskonskog i arhetipskog poimanja našeg bitisanja.
Vrsni redatelj Robert Raponja i vrsni dirigent Igor Tatarević okupili su sjajan umjetnički tim s gotovo stotinjak izvođa (glazbenika, solista, glumaca, zborista…) iz HNK Zagreb, HNK Mostar i Mostarskog simfonijskog orkestara, a uz njih su čvrstim produkcijskim osloncem Vijeće Matice hrvatske u BiH i Centar za kulturu Tomislavgrad.
Pred publiku izlazimo s glazbeno-scenskom poslasticom kojom na uvjerljiv način slavimo svoje tisućljetno postojanje, ali i privrženost civilizacijskim i duhovnim vrijednostima koje nas i danas određuju.
Krunidba kralja Tomislava – 1100 godina državnosti u Tomislavgradu
Robert Raponja, redatelj
Svečano uprizorenje glazbeno-scenske legende Krunidba kralja Tomislava povodom 1100. obljetnice toga povijesnog događaja nije isključivo slavljenje prošlosti, nego i duboko promišljanje o sadašnjosti te nadahnuće za budućnost. Kroz glazbu Darka Domitrovića i libreto Mire Gavrana stvara se prostor u kojem se povijest i suvremenost stapaju u jedno, prožimajući se u simboličnom i emocionalnom ključu.
Glazbeno-scenska legenda nije samo kronika jednog povijesnog trenutka – ona je poetski, duhovni i ljudski odraz vječne čežnje hrvatskog naroda za redom, pravdom, istinom i smislom. Kraljevska kruna u ovom kontekstu postaje simbol moralne vertikale, one prijeko potrebne osi oko koje se društvo može okupiti i uspraviti nakon povijesnih lomova, stradanja i poratnih dezorijentacija.
U središtu priče nisu likovi s dvora ni velikaši, nego narod – ljudi koji sanjaju, nadaju se, mole i rade. Ljudi koji žele vjerovati da postoji mogućnost za pošten život, kako se trud isplati, kako se može sijati, ali i žeti, i kako se žrtva pretvara u plod. Iza borbi dolazi blagoslov. Ta unutarnja dinamika – od trpljenja do uzdizanja, od razočaranja do nade – nosi ritam čitave ove inscenacije.
U režijskom pristupu nastojao sam povezati povijesne slike s unutarnjim svjetovima likova. Glazba Darka Domitrovića nosi himničnu i sakralnu dimenziju, dok Gavranov libreto daje narodu glas – autentičan, dirljiv i snažan. Kroz pokret, scenografiju i simboliku scene želim stvoriti prostor u kojem se publika ne osjeća kao promatrač povijesti, već kao njezin nasljednik i aktivni sudionik.
Posebno je snažan osjećaj postaviti ovu predstavu upravo u Tomislavgradu – kolijevci hrvatske državnosti. Ovdje, gdje se po predaji uzdigla prva hrvatska kruna, pokušavamo iznova odgovoriti na pitanje: što znači biti narod? Što znači biti čestit čovjek? Što znači imati kralja – ne kao vladara nad nama, nego kao vrijednost u nama?
U vremenu kada su moralne vertikale sve češće poljuljane, kada se društvo suočava s gubitkom povjerenja i vizije, ova predstava želi biti tiha, ali snažna poruka: smisao postoji, nada nas obnavlja i otvara nam perspektive, a naši korijeni su još živi.